Godine 2022. stranka Fides Viktora Orbana ponovo je izabrana četvrti put zaredom, s najvećim procentom glasova koji je ijedna mađarska stranka osvojila od 1989. godine. Tada je Orban izjavio da smo “ostvarili pobjedu toliko veliku da se vidi s Mjeseca, a sigurno i iz Brisela”. Četiri godine kasnije, nakon 16 godina na vlasti, Fides je smijenjen, izgubivši 80 mjesta u odnosu na prethodne izbore.
Orbána je porazio Peter Mađar, lider stranke Tisa. Tisa je osnovana prije samo šest godina, ali je dobila novi zamah 2024. kada je Mađar postao njen vođa, koji je htio da se kandiduje na evropskim izborima ali nije uspio osnovati partiju zbog izbornih rokova. Iako je kao ozbiljna politička snaga postojala praktično tek dvije godine, sada je osvojila dvotrećinsku većinu u parlamentu, što omogućava promjene ustava.
Raspoloženje u Mađarskoj je euforično. U izbornoj noći ulice Budimpešte bile su pune muzike i slavlja, ljudi su trubili automobilima i pili šampanjac. Mnogi komentatori su pobjedu Mađara nazvali potpunom „promjenom režima“, pa čak i „revolucijom“.
Izlaznost je bila rekordnih 80 posto, što je 10 posto više nego 2022. godine.
Jedan od ključnih faktora bila je omladina. Istraživanja su pokazala da je samo 8% birača od 18–29 godina podržalo Orbana, i samo 22% onih 18-39 godina. Postoje anegdote o mladima koji su skrivali lične karte roditeljima da ne bi glasali za Fides, ili prijetili da će napustiti zemlju ako Fides ponovo pobijedi.
Slavlje se nije zaustavilo ni na granicama Mađarske. Pobjeda Mađara pohvaljena je širom Evrope kao trijumf liberalizma nad desnim populizmom, dok britanski premijer Kir Starmer ovo naglašava kao “istorijski momenat, ne samo za Mađarsku, već za evropsku demokratiju”, a Fon der Lajen kaže da se “Mađarska vratila na svoj evropski put i da savez jača.”
Ali ispod površine ove promjene krije se drugačija priča.
Ono što je pokrenulo narod nije bila ljubav prema Mađaru, već duboka mržnja prema Orbanu. Glasalo se protiv Orbana, a ne za Mađara. Nije bila poenta glasati za Mađara već glasati protiv Orbana.
Kako je Viktor Orban stigao od rekordnih izbornih pobjeda do potpunog poraza u samo četiri godine?
Ekonomski pad
U jednom periodu, Orban je uspijevao balansirati između Evropske unije i Rusije, sa relativnim uspjehom. Mađarska je imala koristi i od subvencija EU u vrijednosti od više desetina milijardi, kao i od jeftine ruske nafte i gasa, zajedno s ruskim investicijama. Na primjer, Rusija je uložila 10 milijardi evra u projekat nuklearne elektrane Paks II.
Ali to je samo prikrivalo dublje probleme mađarske ekonomije. Kako je svjetska ekonomija tonula sve dublje u krizu, i kako su događaji poput rata u Ukrajini dodatno dolijevali ulje na vatru, mađarska ekonomija počela je stagnirati.
Mađarska ima jednu od najviših kumulativnih stopa inflacije u EU od 2020. godine; cijene u Mađarskoj porasle su za 57 posto u posljednjih šest godina, gotovo dvostruko više od prosjeka EU koji iznosi 28 posto.
Temeljni dio Orbanovog programa bilo je jačanje domaće mađarske kapitalističke klase, kroz snažnu državnu intervenciju i prepuštanje kontrole nad državnim industrijama ljudima bliskima vladi. Ovi napori dali su vrlo malo rezultata.
U nacionalističkom pokušaju da smanji potrebu Mađarske za migrantskom radnom snagom, Orban je nastojao povećati stopu nataliteta. Kroz poreske olakšice i beskamatne kredite, mađarska vlada potrošila je oko 5 posto svog BDP-a na ovaj poduhvat… i potpuno je propao. Godine 2011. stopa nataliteta bila je 1,6 djece, a 2025. godine iznosila je 1,3.
Ove niske stope nataliteta, u kombinaciji s Orbanovim obračunom s imigracijom, dovele su do toga da se populacija Mađarske smanji za 500.000 ljudi od 2011. godine. To je dodatno pogoršalo ekonomske probleme, uz značajno smanjenje broja radno sposobnog stanovništva.
Tokom posljednje decenije, zdravstveni sistem Mađarske takođe je doživio pad. Više od 8.500 doktora napustilo je zemlju u posljednjih deset godina, u potrazi za boljim platama i uslovima rada, do te mjere da Mađarska ima samo 3,5 doktora na 1.000 stanovnika, što je ispod prosjeka EU.
U oblasti obrazovanja situacija je slična. Tokom posljednje decenije došlo je do naglog pada broja nastavnika u zemlji, zbog manjeg broja prijava i odlaska postojećih nastavnika iz zemlje. Broj prijavljenih na studije vezane za obrazovanje prepolovio se od 2022. godine, a pedagoški fakulteti imaju stopu odustajanja i do 50 posto.
I na kraju, tu je pitanje korupcije. Orbanova vlada nosila je titulu najkorumpiranije članice EU četiri godine zaredom. To je posebno izraženo u oblasti javnih nabavki, gdje su državni ugovori dosljedno dodjeljivani osobama vrlo bliskim Orbanovom užem krugu.
Dok je ekonomija rasla, i dok se život uopšteno poboljšavao, mnogi u Mađarskoj bili su spremni da zažmire na ove probleme. Ali kako su troškovi života počeli rasti, plate stagnirati, a životni uslovi generalno pogoršavati, nezadovoljstvo prema Orbanu je raslo.
Nije iznenađenje da je nagomilani bijes prema sistemu bio posebno snažan među mladima. Za nekoga ko ima oko 18 godina, vlast Viktora Orbana je jedino što je ikada poznavao. Obrazovati se u školama s nedovoljnim brojem nastavnika, gledati roditelje kako se bore da sastave kraj s krajem, u zemlji gdje infrastruktura propada, i istovremeno gledati kako se državni zvaničnici bogate javnim novcem — ne može a da ne izazove dubok osjećaj bijesa u glavama mladih.
Pojava Mađara
Ovo je kontekst u kojem su Peter Mađar i nova stranka Tisa izbili u prvi plan.
Mađar je bio član – i u jednom trenutku i ministar u vladi – Fidesa veći dio svog života. Godine 2024. izbio je skandal u vezi s tim što je vlada dala pomilovanje zamjeniku direktora Dječijeg doma Kosut Zusa, koji je tamo prikrivao seksualno zlostavljanje. Ovo je posebno snažno odjeknulo, s obzirom na to da je stalna tema u političkom materijalu Fidesa da je to jedina stranka koja može zaštititi djecu i njegovati „hrišćanske vrijednosti“.
Osjetivši priliku, Mađar je napustio Fides i započeo dugu kampanju širom zemlje, mobilizirajući ljude protiv korupcije. Od svog „ponovnog osnivanja“ 2024. godine, sa Mađarom na čelu, Tisa je djelovala kao fokusna tačka velikog dijela nagomilanog bijesa protiv Fidesa.
Kako je Mađar uspio osvojiti srca i umove mađarskog biračkog tijela? Izvođenjem jednostavnog trika — time što nije Viktor Orban. Tisz je takođervrlo svjesno izbjegavala povezivanje svog imena s bilo kojom drugom političkom strankom, jer nije diskreditovan samo Fides, već svi oni zajedno.
Mnogi Mađara vide kao „tamnog konja“, relativno je nov u političkom životu i ne zna se mnogo o tome gdje zapravo stoji. Mnogi su takođe skeptični zbog njegovog dugog staža u ulozi insajdera Fidesa. Konsenzus među mnogim biračima je da, iako nisu ni njegovi fanovi, njihova mržnja prema Orbanu nakon 16 godina vlasti bila je dovoljna da „začepe nos“ i glasaju za „manje zlo“.
Na primjer, 26-godišnji IT radnik intervjuisan u Budimpešti rekao je:
„Moj stav je da se jednostavno moramo riješiti ovog režima nakon šesnaest godina. Ne sviđa mi se posebno Mađar kao osoba. Njegovi politički stavovi se ne poklapaju nužno s mojima. Ali on je najbolja šansa koju trenutno imamo.“
Izabran s dovoljno velikom većinom da može mijenjati ustav i lako provoditi mnoge svoje politike, sada su sve oči uprte u Mađara da riješi probleme s kojima se suočava mađarski narod. Ali Mađar neće imati uslove relativne stabilnosti i rasta kakve je imao njegov prethodnik.
Prije svega, svjetska ekonomija je u mnogo lošijem stanju nego ranije, posebno zbog masovne nestabilnosti izazvane ratom SAD-a i Izraela protiv Irana. Sa zatvorenim Hormuškim moreuzom i naglim rastom cijena nafte kao posljedicom, inflacija – koja je već visoka u Mađarskoj – samo će dodatno rasti.
Osim toga, bliže veze s Evropskom unijom nose određene uslove. Godišnji budžetski deficit Mađarske je među najvišima u EU, dostižući oko 5 posto u 2026. godini, i zato će postojati pojačan pritisak iz Brisela za smanjenje potrošnje, kako bi se uskladila sa standardima EU.
Mađarska takođe uvozi preko 80 posto svoje sirove nafte i prirodnog gasa iz Rusije. Ukoliko bi Mađarska bila dovedena u situaciju sukoba s Rusijom, zbog svog bližeg odnosa s Evropom, našla bi se u veoma ranjivoj poziciji.
Orban bez Orbana
Istina je da nema mnogo sadržajne razlike između Mađarovog i Orbanovog programa..
Njegova kampanja se u velikoj mjeri zasnivala na protivljenju korupciji. Neki su čak povukli paralelu između Mađara 2026. godine i samog Orbana 2010. godine, kada je započeo svoj 16-godišnji mandat na vlasti. Obojica su vodila žestoke populističke kampanje o modernizaciji zemlje i oslanjala se na bijes mađarskih radnika zbog korupcije i lošeg upravljanja ekonomijom prethodne vlade. U stvari, Mađar je ponekad pokušavao nadmašiti Fides s desne strane, jednom kritikujući Orbana da je previše blag po pitanju imigracije.
Po pitanju Ukrajine, na primjer, mnogi članci su hvalili izbor Mađara kao novu prekretnicu u ratu u Ukrajini, budući da je Orban više puta blokirao pomoć EU Ukrajini. Ali, opet, to nije cijela priča. Tačno jeste da je Mađar obećao da će prestati blokirati trenutni paket EU od 90 milijardi evra za Ukrajinu, ali je takođe izjavio da će nastaviti Orbanovu politiku da ne daje nikakav mađarski novac za ovaj poduhvat.
Mađar je takođe rekao na konferenciji za medije dan nakon izbora da se protivi ubrzanom prijemu Ukrajine u EU i da ne vidi da bi se to moglo desiti „u narednih deset godina“.
Osim toga, po pitanju ekonomskih veza Mađarske s Rusijom, iako je obećao smanjenje zavisnosti od ruske nafte i gasa, u istom dahu Mađar je naglasio da „ne možete promijeniti geografiju“.
Tramp ponižen
Drugo glavno pitanje koje proizilazi iz rezultata ovih izbora jeste uticaj na odnose između SAD-a i Evrope. Orban je dugogodišnji saveznik predsjednika Donalda Trampa, a njegova desničarska populistička retorika često se smatra „pretečom“ Trampovog vlastitog MAGA pokreta.
Orbanova Mađarska je dosljedno bila podržavana od strane SAD-a, uprkos negodovanju Evropske unije i optužbama za „miješanje u izbore“. Orbanova blokiranja pomoći EU za ratne napore Ukrajine bila su pozdravljena od strane Trampa, koji želi da se rat završi što je prije moguće. Uoči izbora 2026. godine, Tramp je podržao Orbana u šest različitih navrata, a čak je u posljednjim danima kampanje doveo i potpredsjednika DŽ.D. Vensa kako bi ojačao Fides. Međutim, mnogi navode da je Vensovo prisustvo zapravo narušilo Orbanovu poziciju u anketama.
Rezultat izbora stoga predstavlja veliko poniženje za Trampa, koji je od nedjelje neobično tih po tom pitanju. Poraz Orbana naglašava činjenicu da desničarski populisti mogu jahati na talasu koji ih dovede na vlast, ali kada jednom dođu na vlast, prije ili kasnije, gube svoj sjaj i počinju se vidjeti onakvima kakvi zaista jesu. To ne obećava dobro za Trampa, koji je takođe prošao vrhunac svoje popularnosti. Za Trampa, pogledati Orbana je kao pogledati se u ogledalo i vidjeti sebe u ne tako dalekoj budućnosti. Isto važi i za sve ostale desničarske populiste širom Evrope, od Faraža u Velikoj Britaniji, do Alternative za Njemačku u Njemačkoj, i mnogih drugih.
Gdje je ljevica?
Pitanje koje se postavlja gledajući ovaj rezultat – u kojem je jedna desničarska stranka izgubila od druge desničarske stranke – jeste sljedeće: gdje je ljevica? Prije izbora, Mađarska socijalistička partija (MSZP) imala je samo deset mjesta u parlamentu, a prošle nedjelje nije nikoga ni kandidovala, kako bi ojačala Mađarovu podršku.
MSZP je bila na vlasti veći dio 2000-ih godina i u tom procesu se u potpunosti diskreditovala, sprovodeći napade na radničku klasu kroz mjere štednje. To je kulminiralo 2006. godine, kada je procurila snimka premijera koji priznaje da je vlada lagala o ekonomiji kako bi pobijedila na izborima, što je pokrenulo najveći protestni pokret koji je Mađarska vidjela kroz decenije.
Protiv diskreditovane „socijalističke“ vlade Orban je uspio doći na vlast 2010. godine. Ali nakon 16 godina, postalo je očigledno većini biračkog tijela da nije uspio riješiti ni jedan od problema koje je obećao riješiti. Mađar je naslijedio iste uslove kao Orban, i oni će se vjerovatno samo pogoršavati. Zbog toga što se oslanja na isti kapitalistički sistem kao i Fides, Tisa je jednako nesposobna da riješi probleme mađarskih radnika i mladih.
U mađarskom društvu odvija se duboka politizacija, što pokazuje izlaznost od 80 posto. U ovom trenutku, nagomilani bijes prema establišmentu izrazila je slučajna figura Mađara, ali to je uglavnom zbog nepostojanja ikakve održive alternative na ljevici. U Tisi ljudi očekuju potpunu „promjenu režima“, „revoluciju“, kako je to opisano. To neće dobiti.
Došavši na vlast u vrijeme duboke krize kapitalističkog sistema u cjelini, Mađar će morati provoditi ono što kapital od njega zahtijeva. Biće pod pritiskom da smanjuje javnu potrošnju. Zbog toga neće imati resurse da poboljša zdravstveni sistem ili obrazovni sistem. Neće uspjeti da smanji inflaciju. Neće donijeti olakšanje radničkim masama. Trebalo je 16 godina da se Orban diskredituje, ali Mađaru neće trebati ni približno toliko.
Diskreditacija Orbana je prvi korak na putu ka produbljivanju klasne svijesti. Sljedeći period će pripremiti diskreditaciju Mađara. Tako će se otvoriti prostor na ljevici. Pitanje je: šta će ispuniti taj prostor? Jedini izlaz iz sadašnjeg ćorsokaka jeste da se pojavi prava radnička partija, koja će u srži svog programa imati nacionalizaciju pod radničkom kontrolom svih glavnih ekonomskih resursa zemlje. Takva partija mora biti izgrađena.
Tekst je objavljen 14. aprila 2026.
