Istorija

Dik Čejni je mrtav. Radnici i ugnjetavani širom sveta treba da žale, ne zbog smrti Dika Čejnija, već zbog činjenice da je još jedan imperijalistički ratni zločinac preminuo, a da se nikada nije suočio sa pravdom za svoje zločine.

Ove godine obilježavamo 50. godišnjicu Etiopske revolucije (tekst je objavljen 29. novembra 2024. prim.prev.), koja je započela kao ustanak protiv polufeudalnog despotskog režima cara Haile Selasija, ali je otišla mnogo dalje, kulminirajući ukidanjem kapitalizma u ovoj zemlji. U ovom članku, Ben Curry daje prikaz tih dramatičnih događaja i objašnjava složene procese koji su oblikovali tok revolucije.

Ruska revolucija je najveći događaj u ljudskoj povijesti, jer po prvi put radnička klasa ne samo da je vodila revoluciju, već je preuzela vlast izravno u svoje ruke i nastavila transformirati društvo. Čin se kleveće kao nedemokratski, dok je u stvarnosti uključivao najdalekosežniju i najrevolucionarniju demokraciju koju je svijet ikada vidio. U ovom članku Daniel Morley objašnjava kako je to funkcioniralo u praksi.

Ponovno objavljujemo pamflet (prvi put objavljen 1987, tijekom sumraka sovjetskog režima), koji služi kao neprocjenjiv uvod u događaje od Oktobarske revolucije do uspona staljinizma u Rusiji ‒ iz kojeg se mogu izvući bezbrojne lekcije za klasnu borbu danas. Napisao ju je George Collins, tada član južnoafričke sekcije Komiteta za radničku internacionalu (CWI).

Ovaj tjedan razmatramo kratak, ali ključan Lenjinov tekst, koji je iznio mnoge taktike i metode koje će igrati ključnu ulogu u izgradnji komunističkih snaga u Rusiji. Napisano 1901. godine, „Gdje početi?“ je kratko, ali izvanredno objašnjenje potrebe za taktičkom fleksibilnošću i važnosti revolucionarnog tiska. Sadrži lekcije koje su izuzetno važne u borbi za revolucionarnu partiju i danas.

Prije tri decenije, između aprila i jula 1994. godine, vlada Ruande organizovala je istrebljenje gotovo milion pripadnika etničke grupe Tutsi. Ovaj genocid bio je podržan i pomagan od strane francuske vlade, koja je finansirala i naoružavala odgovorne, često nazivane ‘genocidarima’. Međutim, do današnjeg dana, francuska vladajuća klasa nije u potpunosti javno priznala svoju odgovornost za jedan od najmonstruoznijih zločina francuskog imperijalizma.