Treći čin protesta učenika, koji potresaju Francusku od početka školske godine, održan 6. oktobra, predstavljao je novu eskalaciju pokreta. Demonstracije su svuda bile masovne. Prema organizatorima, učeničkim I studentskim organizacijama, samo u Parizu marširalo je 100.000 ljudi, dok je širom zemlje ukupno protestovalo 450.000 ljudi.
“it's not against Macron” – he says
“Macron démission” shout tens of thousands of youth at Nation https://t.co/P0YS4lMDOx— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Demonstracije su bile energične, izrazito mladalačke i uglavnom su ih činili srednjoškolci koji su pristizali u brzim kolonama iz svih škola i naselja, noseći stotine transparenata napravljenih od kartona.
Tekst je originalno objavljen 7. oktobra 2026.
Do 5. oktobra blokirano je već 2.000 srednjih škola širom zemlje, što je više od polovine njihovog ukupnog broja. Dana 6. oktobra pokretu se pridružilo i oko 90 posto fakulteta u zemlji, nakon masovnih plenuma kojima su prisustvovale stotine, pa čak i hiljade studenata.
Tens of thousands in Strasbourg – school students’ movement sparking a general revolt against Macron https://t.co/eBJaBhn2K5
— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Brutalna represija
Od samog početka, ovaj pokret suočava se s brutalnom policijskom represijom. Od početka pokreta, 28. septembra, policija je uhapsila ili privela oko 6.500 ljudi. Protiv približno 1.800 osoba pokrenut je krivični postupak, a većinom je riječ o maloljetnicima.
France: brutal police aggression against a school student in Rennes after a mass protest demo https://t.co/feYCsR2Jpu
— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Snimci policijske brutalnosti masovno su kružili, dodatno raspirujući bijes i izazivajući široko rasprostranjenu solidarnost i ogorčenje. Juče je petnaestogodišnjak u Lansu ostao bez ruke nakon što ga je pogodila policijska fragmentirajuća rasprskavajuća granata. Policajci tvrde da je podigao granatu sa zemlje, ali očevici navode da ga je ona direktno pogodila.
France: Noisy-le-Grand, school student attacked by police with tear gas directly to the face, collapse and convulsed, unconscious, dragged down the stairs, taken to hospital https://t.co/6fkBpyaApW
https://t.co/klsmpYRhAO— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Na kraju masovnih protesta u Renu, interventna policija brutalno je pretukla jednu mladu srednjoškolku. U Noazi le Granu, pripadnici interventne policije napali su tinejdžera na stepenicama njegove srednje škole, nakon što su mu direktno u lice ispalili suzavac. Počeo je dobijati grčeve i izgubio je svijest. Dvojica policajaca odvukla su ga niz stepenice, nakon čega je morao biti prevezen vozilom hitne pomoći. Jedan srednjoškolac izgubio je oko. Drugi je izgubio nekoliko zuba nakon direktnog pogotka policijskom granatom.
Interventna policija koristila je sva raspoloživa sredstva protiv tinejdžera koji su prosvjedovali. Šok-bombe, suzavac, napadi policajaca na konjima—u Parizu su koristili čak i štitove sa stroboskopskim svjetlima kako bi zaslijepili demonstrante! Na Univerzitetu Sorbona Nova, interventna policija upala je u prostorije kako bi spriječila održavanje plenuma na kojem je trebalo učestvovati stotine studenata i zaposlenih.
Police on horseback charge against protesting school students at Sartrouville, Paris.
https://t.co/vyWtZfWuLh
— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Generacijska pobuna
Umjesto da zastraši pokret, što joj je i bila namjera, represija je dodatno razbjesnila mlade i izazvala široku solidarnost s njima. Anketa javnog mnijenja sprovedena prošle sedmice pokazala je da 62 posto stanovništva smatra da su zahtjevi učeničkog pokreta opravdani.
Posljednjih nekoliko dana sindikalni aktivisti širom zemljeorganizirali su se kako bi osigurali zaštitu demonstranata i fizički branili srednjoškolce od policijskih napada.
Iako 6. oktobra nije došlo do generalnog štrajkaškog pokreta, sindikalni aktivisti u značajnoj mjeri sudjelovali su u demonstracijama. U protestima su sudjelovale delegacije iz važnih radnih kolektiva, a među srednjoškolskim nastavnicima proširio se i talas štrajkova.
Ono što je počelo kao pokret koji je objedinio nekoliko izvora nezadovoljstva—nedostatak nastavnika, loše uslove u školama, nedovoljan budžet, puno sati učenja, netransparentan sistem upisa na univerzitete i druge probleme — sada se pretvorilo u pravu generacijsku pobunu.
Revolucija generacije Z čvrsto je stigla u Francusku. Učenici su viđeni kako nose transparente s porukom: „Generacija 6–7ponovo proživljava Maj1968. “NaFakultetu Ren2, studenti u štrajku ispisali su slogan „Živjela komuna“ na jednoj od glavnih zgrada, pozivajući se na Parišku komunu.
VIVE LA COMMUNE (Rennes 2}
Pic: @Kiffeur2commune https://t.co/wiViSFW4zd— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Jedan od ključnih faktora ovog pokreta je odbacivanje krajnje desničarskog Nacionalnog okupljanja (RN), koje predvode Marin Le Pen i Bardela, kao i njihove rasističke i ksenofobne politike. Ponovo je oživio slogan „La jeunesse emmerde le RN“, odnosno „Omladina ne jebe RN“. Ovaj slogan snažno odjekuje jer je pokret počeo u zapuštenijim srednjim školama u banlieueima — siromašnim radničkim predgrađima u kojima veliki postotak učenika čine mladi arapskog i crnačkog porijekla.
Generation 6,7 reruns May 68 ✊🏼✊🏼🚩🚩😘😘 https://t.co/wDNhqjlsmq
— Jorge Martin ☭ (@marxistJorge) October 6, 2026
Takođe je značajno i upadljivo da veliki broj mladih žena sudjeluje u pokretu i da su mnoge od njih preuzele vodeću ulogu u demonstracijama i blokadama srednjih škola.
Ogroman pritisak
Kao što se dešava sa svakim masovnim pokretom u Francuskoj, LePenin RN zatečen je nespreman. Iako se predstavlja kao protivnik establišmenta, sada se nalazi naistoj strani kao i vlada, nasuprot veoma popularnom pokretu.
U međuvremenu, pokret Nepokorena Francuska (LFI), koji predvodi Melanšon, otvoreno je stao uz demonstrante i naložio svim svojim izabranim predstavnicima da odu u srednješkole i pomognu u zaštiti učenika od policijske represije. Gradonačelnik Sen Denija iz redova LFI-ja,Bally Bagayoko, postao je veoma popularna ličnost u pokretu.
Bally Bagayoko tente de calmer
la tension lors de la manifestation
lycéenne et étudiante à Paris. https://t.co/rbg45G7yu6— Enzo Rabouy (@enzorabouyy) October 6, 2026
Izuzetno nepopularna Lekornova vlada nalazi se pod sve većim pritiskom. Represija nije uspjela slomiti pokret, a vlada sada strahuje da bi se on mogao povezati sa širim pokretom radničke klase. Nekoliko sektora već je u štrajku ili je najavilo štrajkove, uključujući državne službenike,zdravstvene radnike I zaposleneu energetskom i hemijskom sektoru.Pojavili su se i pozivi na novi pokret Žutih prsluka, zakazan za 17. oktobar.
Za sada je ministar obrazovanja odlučio da obustavi sve nastavne aktivnosti u srednjim školama širom zemlje do ponedjeljka. Umjesto toga, pozvao je na „demokratsku pauzu“, tokom koje bi učenici ponovo otvorili blokirane škole,vratili se u njih i„razgovarali o svojim problemima“.
Međutim, učenici su odgovorili da već dobro znaju koji su njihovi problemi: zahtijevaju dase oni riješe i neće prekinuti blokade srednjih škola. Organizacije srednjoškolaca i studenata pozvale su na novi nacionalni dan protesta u četvrtak, 8. oktobra.
Makron je krajem dana 6. oktobra sazvao hitan krizni sastanak na kojem su sudjelovali premijer, minister unutrašnjih poslova I minister obrazovanja. Premijer će seobratiti naciji u srijedu, 7. oktobra. Ministar unutrašnjih poslova zabranio je policiji upotrebu šok-granata.
Vlada i sam Makron našli su se u ćorsokaku. Represija je samo dodatno rasplamsala pokret, ali je prostor za ustupke veoma ograničen, jer se zahtjevi učenika uglavnom odnose na budžetska pitanja.
Kriza francuskog kapitalizma
Učenički pokret ,koji bi se mogao proširiti u sveopšti društveni ustanak u koji bi se uključila organizovana radnička klasa, izraz je duboke krize francuskog kapitalizma.
U suštini, kriza kapitalizma znači da vladajuća klasa zahtijeva duboke rezove u javnoj i socijalnoj potrošnji. Javni dug sada iznosi 119 posto BDP-a ,a godišnji troškovi servisiranja duga—koji trenutno iznose 70 milijardi evra, odnosno tri posto BDP-a—trebali bi porasti na više od 90 milijardi evra već sljedeće godine. Ovaj iznos daleko premašuje nacionalne budžete za obrazovanje, koji iznose 65 milijardi evra, pa čak i za odbranu, za koju je izdvojeno 63 milijarde evra. Budžetski deficit iznosi 5,4 posto BDP-a.
Provođenje čak i dijela rezova koje zahtijeva vladajuća klasa učiniće svaku vladu izrazito nepopularnom. Upravo zato dolazi do brzog urušavanja političkog centra i svih stranaka establišmenta. Istovremeno, političke formacije koje se predstavljaju kao protivnici establišmenta sve više jačaju — i na desnici, sa RN-om, i na ljevici, sa LFI-jem.
Zanimljivo je da je Le Penin RN održao konferenciju za novinare kako bi predstavio svoj ekonomski program. Na konferenciji su se predstavnici stranke predstavili kao zagovornici fiskalne odgovornosti, obećavajući smanjenje deficita i uvođenje „zlatnog ustavnog pravila kojim bi se zakonski ograničili budući deficiti.“.Obavezali su se da će do 2030. smanjiti deficit na manje od tri posto BDP-a, kroz program „ušteda“ vrijedan 140 milijardi euva.
Kako se približavaju vlasti, reakcionarni demagozi osjećaju potrebu da uvjere kapitaliste da će biti pouzdani rukovodioci sistema. Međutim, kako bi udovoljili svojim biračima, obećavaju da će provesti mjere štednje bez smanjenja izdvajanja za obrazovanje i penzije — što je očigledno nemoguće.
U međuvremenu, ako Lekornova vlada, uviđajući da se represija pokazala kontraproduktivnom, učini ustupke učenicima, „tržišta“ — odnosno kapitalistički investitori koji kupuju državne obveznice će je kazniti. Smatrati će da vlada nije ozbiljna u namjeri da smanji deficit. Međutim, ako vlada odbije napraviti ustupke, pokret bi se mogao proširiti, ojačati i postati nezaustavljiva sila koja će vladu okrenuti na jednu stranu.
Financial Times je objavio alarmantan članak pod naslovom „Francuska između tržišta obveznica i barikada“, u kojem se navodi:
„Francuska se našla između demonstranata na ulicama, koji zahtijevaju veća izdvajanja države, i ‘čuvara tržištao bveznica’, koji kažnjavaju ono što smatraju fiskalnomn eodgovornošću tako što se
klade protiv državnog duga. Napetosti rastu dok se sukob oko budžeta produbljuje, a zemlja priprema za predsjedničke izbore u aprilu, koji bi mogli dovesti do sukoba krajnje desnice i radikalne ljevice.
Investitori strahuju da bi zemlja mogla pasti u potpunu dužničku krizu, koja bi ne samo uzdrmala francusku ekonomiju već i destabilizirala evrozonu.“
I NewYork Times oglasio je alarm:
„Položaj Francuske djeluje neodrživo i tržišta obveznica to poručuju, alij oš uvijek neviču na sav glas“, izjavio je Kenet Rogof, profesor ekonomije na fakultetu Harvard i stručnjak za finansijske krize. „To je željeznička nesreća koja se odvija usporeno.“
Isti list citirao je analitičara političkog rizika koji je situaciju opisao ovako:
„Nije riječ samo o dužničkoj krizi ili krizi tržišta obveznica“, nastavio je Rahman. „Investitori s kojima razgovaram zabrinuti su zbog egzistencijalne političke i ustavne krize. Svi ovi problemi spajaju se na način koji ozbiljno otežava položaj onoga ko pobijedi na predsjedničkim izborima.“
Ovakva situacija nije jedinstvena za Francusku. Slični uslovi postoje u velikim evropskim ekonomijama poput Italije, Španije i Velike Britanije. Kriza kapitalizma u Njemačkoj takođe je veoma duboka, iako javni dug za sada nije toliko ogroman.
Slični uslovi imaju tendenciju proizvesti slične rezultate. Cijela Evropa predstavlja bure baruta, spremno za društvenu eksploziju.
