“Postoje desetljeća kada se ne događa ništa i postoje tjedni u kojima se desetljeća događaju.“
Živimo u periodu turbulentnih kriza i velikih preokreta. Tome svjedoče događaji diljem svijeta.
Uslijed svjetske krize, rastuće inflacije, nemogućnosti kapitalizma da razriješi osnovne ljudske probleme i unaprijedi proizvodne snage mase diljem svijeta ulaze na političku scenu. Ove godine izbile su revolucije u Nepalu i Indoneziji. Ranije smo gledali revolucionarne pokrete u Šri Lanci, Bangladešu i Pakistanu. Međutim bauk revolucije je stigao i u Europu. I to ni manje ni više negoli u našu susjednu zemlju Srbiju.
Nadstrešnica koja je pala u Novom Sadu 01.11.2024. pokrenula je eksploziju u srpskom društvu. Studenti su započeli okupacije fakulteta. Unutar nekoliko tjedana su gotovo svi fakulteti u Srbiji bili mobilizirani. Studenti su se organizirali pomoću plenuma i na taj način preuzeli kontrolu nad fakultetima. Studentska borba protiv nepravednog režima se prenijela i inspirirala mase. 15.03.2025. godine je bio datum jednog od najvećih protesta u povijesti svih bivših jugoslavenskih republika. Gotovo pola milijuna ljudi se skupilo u Beogradu protestirajući protiv režima. Također, mase su se organizirale u zborove, strukture nalik plenumima koje su glavna okosnica pokreta do sada. Tradicija organiziranja u zborove i plenume je nešto što Hrvati i Srbi imaju zajedničko. Pa tako su se okupacije fakulteta 2010. godine u Hrvatskoj organizirale preko plenuma, a nerijetki su radnički zborovi i stožeri u Hrvatskoj. Sve je to dio tradicije organiziranja naroda na ovim prostorima.
Revolucionarni pokret u Srbiji predvođen studentima je zapravo rezultat nečeg mnogo dubljeg. Nakon raspada Jugoslavije sve naše zemlje svjedoče opadanju životnog standarda, korumpiranim političarima i lošoj ekonomskoj situaciji. Snovi o novoj “Švicarskoj” su se rasplinuli. Hrvatska, kao i Srbija pati od masovnog iseljavanja, visoke inflacije i srozavanja životnog standarda. Proces privatizacije koji se odvio izveden je od strane korumpiranih političara, nekadašnjih članova SKH ili pak SKS i poslužio je samo odabranima da dođu do bogatstva dok se radnička klasa svih zemalja bivše Jugoslavije osiromašila. Pod parolom rata za nacionalno oslobođenje zapravo se dogodilo sustavno unazađenje za sve narode bivše Jugoslavije.
Stoga nije čudno da se pokret ovakve skale dogodio upravo u našoj regiji. I da on inspirira mlade i starije diljem ovih prostora. Najveća solidarnost pokretu je upravo došla iz Hrvatske.
Iako su mase kroz posljednjih 10 mjeseci pokazale kako itekako imaju pravo odlučivati o vlastitoj sudbini, režim u Srbiji još uvijek nije pao. A djeluje da je pitanje vremena kada hoće. Međutim cijeli sustav koji je stvorio i odgojio Vučića i njegove poklonike mora biti srušen zajedno s njima.
Situacija u Hrvatskoj nije mnogo drugačija. Na vlasti su jednako korumpirani političari. HDZ je partija koja dominira hrvatskom scenom od njenog osnutka. Režim je korumpiran, pokvaren i oslanja se na prekrajanje izbornih jedinica i nacionalizam da bi se učvrstio. Isti uvjeti koji su proizveli revolucionarnu krizu u Srbiji postoje i u Hrvatskoj. Međutim, masovna mobilizacija nije dovoljna. Potrebno je organizirati se u borbi protiv režima. Jer nije stvar samo u personi, jednom Vučiću, Plenkoviću ili korumpiranim individualnim političarima. Kapitalizam je upravo taj koji stvara korupciju. I potrebno je boriti se protiv njega. A boriti se možemo samo organizirani.
Stoga se priključite Revolucionarnom komunističkom savezu!
Srbija se bori! Borimo se svi!
