Reporteri bez granica su upozorili da, “s obzirom na brzinu kojom izraelska vlada ubija novinare u Gazi, ubrzo više neće biti nikoga da nas informira”. Gaza je postala najsmrtonosnije mjesto za novinare na svijetu. Preko 270 palestinskih novinara i medijskih radnika je bilo ubijeno od strane Izraela od 7. listopada 2023.
Ovo nema presedana u prijašnjim konfliktima. Istraživanje iz Sveučilišta Brown pokazuje “da je rat u Gazi, od 7. listopada 2023., ubio više novinara nego Američki građanski rat, Prvi i Drugi svjetski rat, Korejski rat, Vijetnamski rat (uključujući konflikte u Kambodži i Laosu), ratovima u Jugoslaviji tijekom 1990-ih i 2000-ih, i Ratu u Afganistanu nakon napada 11. rujna 2001., sve zajedno.” Tijekom Rata u Iraku, koji je trajao od 2003. do 2011., ubijeno je 228 novinara; genocid u Gazi je nadmašio ovu brojku u manje od dvije godine.
 |
| Izvor: Andrea-Ebert-ilustra, Wikimedia Commons |
Izraelski masakr novinara nije samo nesretni nusprodukt rata ili neoprezna greška. To je namjerna politika i ekstenzija izraelskog genocida. Izrael ušutkuje one koji se usude razotkriti grozote koje čini. Čini to uz pomoć svojih imperijalističkih saveznika i establišmentskih medija, koji pružaju vojnu i diplomatsku podršku dok peru laži i dezinformacije režima.
Dezinformacije
Nedavni izraelski napadi na bolnicu Nasser demonstriraju ciničnu upotrebu dezinformacija: nakon što je Netanyahu rekao da je napad bio “tragična nezgoda”, Izraelske obrambene snage (IDF) su rekle da su gađale “kameru Hamasa” i da su neki od ubijenih teroristi. U stvari, kamera je pripadala novinaru Reutersa; pet novinara koji su radili za medijske kuće uključujući Reuters i Associated Press su bili među ubijenima, zajedno s četiri liječnika.
Blaćenje novinara govoreći da su teroristi nakon što su ih ubili je učestala taktika izraelske vojske. U srpnju 2024., IDF je ubio Ismaila Al Ghoula, korespondenta za Al Jazeeru, te je onda proizveo dokument tvrdeći da je dobio vojni čin od Hamasa u 2007., kada je imao samo 10 godina.
IDF je nedavno ubio dva kamermana za novinsku postaju koju vodi Hamas, Al-Aqsa TV, i odbio je dati bilo kakav razlog zašto su se njih dvojica smatrali vojnim metama. Prema IDF-u, čak i raditi kao kamerman je dovoljno da se nekoga obilježi teroristom i da ga se ubije.
 |
| Ismail Al Ghoul |
Neki, poput Nacionalnog sindikata novinara u Britaniji, su istaknuli da Ženevske konvencije kažu: “Novinara u ratnim zonama moraju se tretirati i štititi kao civili, pod uvjetom da ne sudjeluju u sukobu.” No takve prijatnosti ne znače ništa kada prijete ubilačkim politikama glavne imperijalističke sile i njezinih saveznika. Tada se međunarodnog zakona riješi bez ikakvog oklijevanja.
Izrael sistematski blati novinare, s namjerom da očisti sliku o sebi, dok ostatak svijeta užasava njegovom genocidu. Nedavno, više obavještajnih izvora je otkrilo da IDF ima specijalnu jedinicu koja se naziva “Ćelija za legitimizaciju”. Njezin cilj je naći informacije, koliko god bile slabe, koje povezuju novinare koje je Izrael ubio s Hamasom da bi se suprotstavili lošem publicitetu koji Izrael dobiva za ubijanje nevinih.
Ti isti obavještajni izvori su otkrili da ne samo da se ćelija koristi da bi se novinare lažno prikazalo kao Hamasove borce, nego i da izraelski politički ešalon često diktira na koja bi se obavještajna područja trebalo fokusirati, i da su se prikupljene informacije redovito prenošene Americi kroz direktne kanale u svrhu da se spriječi kritiziranje i nastavi protok oružja.
Osim lova na novinare, Izrael ih je i spriječio da uopće uđu u Gazu. Svim stranim novinarima je zabranjen ulazak u Gazu od 2023. Da bi represirali palestinske medije, izraelska vlada je donijela zakon koji joj dopušta da obustavi rad medija za koje ustanovi da su prijetnja državi, poznat kao “Al Jazeera zakon”, koji je iskorišten da obustavi rad Al Jazeere na Zapadnoj obali. Ove mjere nisu radi sigurnosti novinara, koji često obavještavaju iz ratnih zona, niti su radi javnosti. One su za sigurnost Netanyahua, koji želi nastaviti konflikt da bi ostao na moći i izbjegao optužbe za korupciju. Radi toga, mora očuvati javnu potporu, koja slabi.
Vlada pokušava suzbiti i vlastite medije Izraela. Nametnula je “ekonomske sankcije” Haaretzu, najdugovječnijim izraelskim novinama, zabranivši vladinim tijelima da kominiciraju sa, reklamiraju se u, ili financiraju Haaretz. Ovo slijedi nakon izjava koje je dao Haaretzov izdavač, odnoseći se na palestinske “borce za slobodu” i izraelski “apartheid režim”. Ovakva interna represija je odraz pukotina unutar samog izraelskog društva: veliki dijelovi stanovništva, uključujući unutar vojske, su sve oprezniji što se tiče glede ovog beskrajnog konflikta. Genocid u tijeku i rat na šest fronti, kojeg Netanyahu nastavlja radi svojih osobnih interesa na štetu izraelske stabilnosti, podijelio je Izrael od vrha do dna.
Kao i općenito ubijanje nevinih Palestinaca, ovaj rat na novinare nije došao niotkud. Izrael je i prije ciljao novinare u Gazi. U svibnju 2023., Komitet za zaštitu novinara je izvijestio da je barem 20 novinara umrlo od strane izraelske vojske od 2001.
Zapadni mediji
Pomislili biste da bi zapadne medijske kompanije imale nekakav osjećaj odanosti prema novinarima koje je ubio Izrael. Ali ne brane niti svoje vlastite novinare! Kada je Reuters izvijestio o izraelskom klanju Anasa Al-Sharifa, novinara čija je fotografija u Gazi Reutersu osvojila Pulitzer nagradu, koristili su naslov “Izrael ubio Al Jazeera novinara za kojeg kaže da je bio vođa Hamasa”, nekritički objavivši lažnu izraelsku izjavu. Ovo je navelo Reutersove vlastite novinare da optuže agenciju za pristranost.
Ovo nije izolirani incident. Nedavno, preko 100 anonimnih članova osoblja je potpisalo pismo kritizirajući BBC za to što ne navodi kada su tvrdnje koje je iznio Izrael neutemeljene na činjenicama, za to što ne navodi povijesni kontekst prije 7. listopada, i za to što se ne suprotstavlja izraelskim vladinim ili vojnim predstavnicima u intervjuima. Ovo bi bili osnovni principi za izvještavanje o bilo kojoj državi u ratu, ali ne o ovoj.
Novinarka Ana Monjardino je napustila CNN International iz tog razloga. Objasnila je kako, čak i prije 7. listopada 2023., palestinske goste je trebao provjeriti CNN-ov “Jeruzalemski biro”. Također je osudila njihovo lažno izvještavanje o opovrgnutoj priči o tome kako Hamas odrubljuje glave bebama, i izmišljeni “Hamasov popis boraca” za koji se ispostavilo da je samo kalendar kojeg se koristilo da opravda izraelsko bombardiranje dječje bolnice Rantisi. Monjardino nije jedina koja kritizira CNN i druge medijske kompanije iznutra, niti je jedina koja zaključuje da je njihovo izvještavanje o ratu u konfliktu s novinarskim integritetom.
Nakon masovnog uhićenja pristaša Palestinske akcije u Britaniji, ovaj događaj se u vijestima prikazalo kao nasilna rulja koja se bori s policijom, s naslovima koji su spominjali “nasilne sukobe” i “nepodnošljivo zlostavljanje”. U stvarnosti, prosvjednici su mirno sjedili s transparentima i policija ih je odnijela tijekom nekoliko sati. Ovo izvrtanje istine se koristi u svrhe vladajuće klase sve više i više kako gube kontrolu i kako se svijet uvlači u krizu i rat.
No to je alat s opadajućim prinosima. Što se više očitih laži širi u medijama koje jasno proturječe stvarnosti događaja, to je jasnije da su takozvani slobodni mediji zapravo glasilo milijardera koji ih posjeduju ili kontroliraju. Već sada povjerenje u mainstream medije brzo erodira diljem svijeta. Sve manje i manje ljudi vjeruje u ono što im se govori.
Imperijalistička podrška
Unatoč najboljim naporima Izraela, obavještavanje njegovih genocidalnih zločina ne može se potisnuti. Svaki dan ima novih snimaka užasa koje je počinio izraelski režim, što potiče masovan bijes i otpor diljem svijeta.
 |
| Izvor: Jaber Jehad Badwan, Wikimedia Commons |
Zapadni vođe su unatoč tome učinili sve što mogu da skoče Izraelu u pomoć. Trump, Starmer, Macron, Merz, et al.; ovi ratni zločinci i dalje šalju novce i oružje u Izrael. Sada su krenuli praviti prazne geste, poput toga da prijete prepoznati Palestinu i šalju par mrvica pomoći Gazi, zbog toga koliko ih je nepopularnima učinio genocid kojeg financiraju.
Ovi vođe drže mučne govore o važnosti mira, međunarodnog zakona, i slobode govora, no ipak obasipaju Netanyahua novcem i oružjem. Pokušavaju očistiti reputaciju Izraela najbolje što mogu, primjerice zvanjem Netanyahua u Bijelu kuću i predsjednika Herzoga u britanski parlament.
Za ove vođe, domaća politika nije različita od vanjske politike. Dok Izrael označava novinare kao teroriste, nenasilne prosvjedničke skupine poput Palestinske akcije u Britaniji su bile označene kao teroristička organizacija zbog bacanja boje na avione.
Stotine ljudi koji prosvjeduju u znak podrške grupi je bilo uhićeno. Britanska država je uhitila i zlostavljala propalestinske novinare, zapljenjujući laptope i mobitele za “poticanje terorizma”. Sloboda govora je na sličan način pod napadom u Njemačkoj i SAD-u.
Ono čega se imperijalisti boje nije terorizam nego istina. Oni su teroristi. Oni su omogućili izraelski genocid. Sada žanju posljedice.
Tekst originalno objavljen 17. rujna
