U 2 sata ujutro po vremenu u Caracasu, američki imperijalizam pokrenuo je kriminalni vojni napad na venezuelansko tlo. Postoje izvještaji o oko šest velikih eksplozija u glavnom gradu, Caracasu. Bilo je i vojnih udara u El Higueroteu, Mirandi, La Guairi, kao i u Aragui. Američki vojni helikopteri također su viđeni kako lete iznad Caracasa. Trump je objavio da su zajedno s njegovom suprugom uhvatili Madura i da su prebačeni iz zemlje. Delcy Rodríguez, izvršna potpredsjednica Venezuele, potvrdila je to. To je ono što je do sada poznato.
Ništa od toga nije palo iznenada poput groma s vedro plavog neba. To je rezultat hladnokrvne, proračunate i cinične politike koja vjerno izražava stvarne interese agresivnog američkog imperijalizma.
Ova akcija neizbježno je kulminacija dugog niza neopravdanih činova agresije protiv suverene države, Venezuele, koja nikada nije predstavljala izravnu vojnu prijetnju Sjedinjenim Državama.
Te akcije uključuju očite činove piratstva na otvorenom moru, bombardiranje i mitraljeziranje manjih brodova na Karibima te namjerno ubijanje nesretnih ljudi na brodu. Žrtve su gotovo sigurno bili nevini ribari, ali u svakom slučaju takve radnje nesumnjivo predstavljaju očitu povredu onoga što se ironično naziva ‘međunarodnim pravom’. Te su akcije uključivale i zapljenu tankera koji su prevozili venezuelansku naftu – i njihovu zapljenu (čitaj: krađu) od strane Sjedinjenih Država.
Ova šestomjesečna kampanja imperijalističkog zastrašivanja i sve većeg vojnog pritiska američkog imperijalizma i Trumpove administracije protiv Venezuele jednostrani je čin agresije koji ni na koji način nije opravdan. Ovo nije o drogama, kao što smo objasnili. Ovo nije o ‘demokraciji’, za koju Sjedinjene Države uopće ne mare.
Trump, čovjek koji se ponosi time da je mirotvorac, čovjek koji je obećao izvući SAD iz nepotrebnih ratova, bombardirao je Nigeriju na Božić. Sada je bombardirao Venezuelu i ponovno prijeti vojnom akcijom protiv Irana. U Venezueli, međutim, imamo i kriminalno uklanjanje stranog šefa države.
Ovo je jasan čin vojne agresije, čiji je glavni cilj jasno pokazati svima da SAD namjerava dominirati i pokoriti cijeli kontinent te nemilosrdno kažnjavati svaku vladu koja im stane na put.
Posljedice toga su vrlo ozbiljne. Priča se da je ovo bio ‘samo’ udar odrubljivanja glave kako bi se uhvatio venezuelanski predsjednik Maduro i izveo iz zemlje. Takve su radnje očito kriminalne prirode i više su povezane s metodama mafije nego s međunarodnom diplomacijom. Ovdje imamo vrlo jasan primjer onoga što nazivaju ‘međunarodnim poretkom temeljenim na pravilima’. Pod tim misle na proizvoljna pravila, koja Washington nameće u bilo kojem trenutku u skladu s interesima američkog imperijalizma.
Svaka zemlja, vlada ili vođa koji se usudi suprotstaviti tim ‘pravilima’ bit će izloženi prijetnjama, sankcijama, trgovinskim blokadama, bombardiranju, pa čak, kao što vidimo, otmicama u stilu mafije. Ovo je vrsta režima koju američki vođe i njihovi europski suradnici nastoje nametnuti cijelom svijetu.
 |
| Izvor: The White House, Flickr |
Međutim, iskustvo nam govori da, kad vojna akcija započne, nije jasno kako će završiti. Rat je borba živih sila. Kako će sukob u Venezueli završiti ne ovisi samo o Donaldu Trumpu, jer ratovi uvijek imaju svoju logiku, čiji je ishod teško predvidjeti unaprijed.
Bombardiranje vojnih i civilnih infrastrukturnih objekata u Venezueli neizbježno će uzrokovati smrt civila. To će izazvati opći osjećaj odbojnosti i mržnje prema američkim agresorima. Hoće li se ti osjećaji moći usmjeriti u učinkovitu vojnu akciju, ovisit će o mnogim čimbenicima, prije svega o moralu masa.
Padrino (zapovjednik oružanih snaga) već je objavio da je bilo civilnih žrtava i pozvao na nacionalni otpor pred ovom očitom imperijalističkim agresijom. Izjavio je da će sve oružane snage biti raspoređene. “Napali su nas, ali nas neće svladati,” rekao je.
Međutim, moramo se suočiti s činjenicama. Venezuela je mala latinoamerička zemlja koja je u ekstremnom nepovoljnom položaju suočena s ogromnom vojnom moći američkog imperijalizma.
Način na koji će mase odgovoriti na Padrinove apele bit će presudan faktor. Međutim, s ove udaljenosti i s obzirom na nedostatak adekvatnih informacija, nemoguće je reći kakva će ta reakcija biti. Nesumnjivo bi znatan dio venezuelanskog društva – radnici, seljaci, gradska sirotinja i svi koji su imali koristi od bolivarske revolucije – i dalje bio spreman boriti se protiv ovog brutalnog čina imperijalističke agresije, da se pruži ozbiljno vodstvo. Ali hoće li to biti dovoljno?
Kuba je preslaba da pruži dovoljnu vojnu pomoć, dok su glavni saveznici Venezuele, Rusija i Kina, udaljeni tisućama milja. Stoga je to uvelike sukob između Davida i Golijata. Podrazumijeva se da će u ovom sukobu međunarodna podrška radničke klase biti od ogromne važnosti. To je osobito istinito za reakciju masa diljem Latinske Amerike.
To je jasno upozorenje drugim zemljama Latinske Amerike da se povinuju, linija pokornosti američkom imperijalizmu. To se posebno odnosi na Kolumbiju i kolumbijskog predsjednika Gustava Petra.
Istina je da mnogi ljudi, osobito na ljevici, nemaju povjerenja u sadašnju vladu u Caracasu. Ali to nije kriterij koji bi trebao određivati naše postupke u tim trenucima. Bez obzira na naš stav prema vladi Nicolasa Madura, osnovna je dužnost čvrsto i nedvosmisleno stati u obranu Venezuele od agresivnih postupaka američkog imperijalizma.
Ova bezuvjetna podrška Venezueli u sadašnjem sukobu ne izražava povjerenje u politiku i postupke Nicolasa Madura više nego što je naša podrška Iranu, kada su ga napali Trump i Netanyahu, izražavala podršku korumpiranom i reakcionarnom režimu mula u Teheranu. Naš stav nije određen time slažemo li se ili ne slažemo s određenom vladom ili politikom, već temeljnim načelom proleterskog internacionalizma. Svako kolebanje oko ovog pitanja ekvivalentno je zločinu protiv radničke klase i izdaji proleterskog internacionalizma.
Ispravan odgovor međunarodnog radničkog pokreta trebao bi biti mobilizacija i potpuno odbacivanje ove neopravdane imperijalističke agresije. Sigurno će danas biti prosvjeda ispred svih američkih veleposlanstava diljem latinsko američkog kontinenta i šire. Revolucionarna komunistička internacionala bezuvjetno stoji u obranu Venezuele i dat ćemo sve svoje snage u ovaj pokret.
Naš stav je jasan:
Ruke dalje od Venezuele!
Yankee, idite kući!
Dolje s američkim imperijalizmom!
