„Potpuna i konačna pobjeda. 100 posto. Nema sumnje.“ Tim je riječima Donald Trump opisao dvotjedno primirje s Iranom najavljeno sinoć (7. Travnja prim.prev.).
Samo nekoliko sati ranije, Trump je zaprijetio da će „cijela civilizacija umrijeti“ – što nije izazvalo ni riječ kritike američkih saveznika. No, neposredno prije isteka vlastitog roka, Trump se pred očima svijeta uplašio. Sada je, barem riječima, pristao razgovarati na temelju iranskog prijedloga od 10 točaka, koji je posredovao Pakistan, kao korak prema trajnom prekidu neprijateljstava.
Ako vjerujete Bijeloj kući, primirje je rezultat toga što su SAD „ispunile i premašile“ sve vojne ciljeve. Trump sada tvrdi da ih čeka „zlatno doba Bliskog istoka“. Glasnogovornica Karoline Leavitt pohvalila se „nevjerojatnim sposobnostima naših ratnika“ i pripisala Trumpu zasluge za „ponovno otvaranje Hormuškog tjesnaca“ – očite glavne nagrade rata, bez obzira na to što je bio otvoren prije nego što su SAD i Izrael napali Iran 28. veljače.
Primirje je vrlo krhko i moglo bi se raspasti u bilo kojem trenutku. Ali bez obzira na to hoće li se održati ili ne, ovo je ozbiljan poraz za SAD i Trumpa osobno.
Prošli mjesec razotkrio je i granice Trumpove diplomacije topovnjača i američkog imperijalizma općenito. Svjetsko gospodarstvo pretrpjelo je tešku štetu, američki saveznici su sustavno otuđeni, Trumpova baza je podijeljena, a sada se nad budućnošću američkog utjecaja na Bliskom istoku nadvija upitnik.
Umijeće poslovanja?
Promatranje stvarnog sadržaja plana, kako su ga objavili iranski državni mediji, priča sasvim drugačiju priču od Trumpovih trijumfalnih izjava. Daleko od toga da je popustio SAD-u iz pozicije slabosti, Iran je, na papiru, osigurao ustupke koje SAD nikada ne bi ni sanjale dati prije početka rata.
Sporazum zahtijeva potpuni i trajni prekid neprijateljstava ne samo u Iranu, već i diljem Iraka, Libanona i Jemena – učinkovito prisiljavajući SAD da obuzdaju ne samo vlastite ambicije, već i izraelske. Svako kršenje dalo bi Iranu legitimne osnove za nastavak napada, bez obzira cilja li Netanyahu Iran ili njegove posrednike. Hormuški tjesnac trebao bi biti reguliran dogovorenim „protokolom o sigurnosti navigacije“, onim u kojem će Iran učinkovito djelovati kao naplatitelj prolaza, zahtijevajući danak u zamjenu za siguran prolaz.
Na ekonomskoj fronti, SAD bi morale platiti punu odštetu za obnovu Iranu, ukinuti sve sankcije i osloboditi svu zamrznutu iransku imovinu. Iran se, zauzvrat, samo obvezuje da neće težiti nuklearnom oružju – nešto što je već mnogo puta pristao prije rata.
Za Iran, pobjeda je uvijek bila definirana pukim preživljavanjem. Preživljavanjem je razotkrivena granica američke vojne strategije, pokazujući da se može suprotstaviti asimetričnim ratovanjem i kontrolom ključnih geostrateških uskih točaka. Iranska kampanja raketa i dronova oštetila je najmanje 11 američkih baza, prisiljavajući na evakuaciju njihovog vojnog osoblja, kao i bezbroj energetskih postrojenja diljem regije. Istodobnim zatvaranjem Hormuškog tjesnaca, Iran je iskoristio ranjivost svjetskog gospodarstva na energetske šokove – uključujući i same SAD, gdje su prosječne cijene plina porasle za 45% od veljače.
Trumpovo stalno prevrtanje – mijenjanje ratnih ciljeva i ponovljeno prebacivanje između proglašavanja rane pobjede i daljnje eskalacije sukoba – nanijelo je neviđenu štetu njegovoj već oslabljenoj popularnosti. Klin je zabijen u njegov MAGA pokret, a bivši Trumpovi utjecajni ljudi zahtijevaju njegov opoziv.
Za sada je proglašenje ‘pobjede’ i odustajanje od rata njegova najmanje loša opcija.
Ojačani Iran
Iran, u međuvremenu, izlazi uzdignute glave. Kao što jasno pokazuje duga izjava iranskog Vijeća za nacionalnu sigurnost, njegovo vodstvo odlazi u Islamabad držeći sve karte u rukama. Ako SAD prihvati bilo koju verziju plana od 10 točaka, Iran će imati politički i ekonomski prostor za disanje potreban za obnovu.
U Izraelu, Trumpovo povlačenje su ljuti cionisti već dočekali bijesom i panikom, koji žele ništa manje nego vidjeti potpuni slom Irana. Sigurno su nagovarali Trumpa da zapravo nastavi s jučerašnjim genocidnim prijetnjama. Ali kraj rata pod iranskim uvjetima – što predstavlja primirje – bio bi najgori od svih svjetova. Ostavio bi ga jačim nego prije, potkopavajući mogućnost da Izrael postane dominantna sila u regiji – upravo cilj zbog kojeg je uopće uvukao SAD u sukob – i prisilio bi Ameriku da se povuče iz regije, razotkrivajući Izrael i dovodeći ga u egzistencijalnu opasnost u vrijeme kada je angažiran na šest frontova.
Izraelski oporbeni vođa Yair Lapid nije štedio riječi komentirajući primirje:
„Nikada u cijeloj našoj povijesti nije bilo takve političke katastrofe. Izrael nije čak ni bio za stolom kada su se donosile odluke koje se tiču srži naše nacionalne sigurnosti. Netanyahu je politički podbacio, strateški podbacio i nije ispunio nijedan od ciljeva koje je sam postavio. Trebat će nam godine da popravimo štetu koju je prouzročio arogancijom, nemarom i nedostatkom strateškog planiranja.“
Ovo je osuđujuća izjava koja točno pokazuje oslabljenu poziciju u kojoj se Izrael sada nalazi. Ne samo da su iznenađeni iranskom sposobnošću da pogodi ciljeve diljem Izraela, već se Hezbollah ponovno pojavio kao impozantna sila koja uzrokuje ozbiljne gubitke invazijskom IDF-u.
Netanyahu će učiniti sve što je u njegovoj moći da SAD ponovno uvuče u sukob. Znakovito je da iranski prijedlog od 10 točaka uključuje kraj izraelskog rata protiv Libanona – no Netanyahu je već poduzeo korake kako bi potkopao primirje odbacivanjem ove klauzule i pokretanjem najvećeg vala napada na zemlju od početka rata, pogodivši preko 100 navodnih položaja Hezbollaha diljem Bejruta, doline Beqaa i južnog Libanona. Samo jutros je u Bejrutu ubijeno 300 ljudi, a bolnice apeliraju na hitne donacije krvi.
Kao i na kraju 12-dnevnog rata prošle godine, različiti ciljevi Izraela i Trumpa ponovno postaju očiti. Za Izrael, svaki ishod koji ostavlja iranski režim na nogama ravan je teškom porazu.
Ekonomski oporavak?
U konačnici, ono što je prisililo Trumpa na djelovanje bile su ekonomske posljedice rata. 38-dnevno zatvaranje Hormuškog tjesnaca izazvalo je kaos u globalnom gospodarstvu, povisivši cijene nafte, plina, gnojiva i gotovo svake industrijske kemikalije. Prognoze rasta pale su, inflacija je naglo porasla, a tržišta su se zaljuljala.
Obični ljudi već osjećaju pritisak. Dugotrajno zatvaranje tjesnaca znatno bi pogoršalo stvari, jer bi rezerve presušile, a stvarne nestašice i dizanje cijena počele su se učvršćivati. Dizanjem cijena nafte, plina i njihovih derivata, kriza je prijetila da će gurnuti svjetsko gospodarstvo preko ponora u stagflaciju ili čak depresiju, što bi u roku od nekoliko mjeseci uništilo godine ekonomskog „oporavka“.
Imajući to na umu, s međuizborima koji se približavaju, Trump je odlučio prekinuti rat i smanjiti svoje gubitke. Ali dok će reakcije tržišta danas biti oduševljene, posljedice rata osjećat će se još mjesecima, ako ne i godinama koje dolaze – a to pod pretpostavkom da neprijateljstva ne izbiju ponovno.
Analitičari brodarstva već tvrde da neće biti ‘masovnog egzodusa’ iz Perzijskog zaljeva, a jedan je komentirao da primirje „još uvijek zahtijeva da brodovi u biti traže dopuštenje [od Irana], i to je ključno. To znači da se ništa nije promijenilo – nema dopuštenja, nema tranzita.“ U međuvremenu, energetski objekti su kritično oštećeni tijekom rata i daleko su od popravka. Očekuje se da će neki biti u obnovi godinama.
Rat je otkrio ekstremnu ranjivost globalne trgovine i lanaca opskrbe, koju mogu iskoristiti zemlje koje su, na papiru, mnogo slabije od SAD-a. Uzimanjem otkupnine za Hormuški tjesnac u ratu, Iran je uspješno preokrenuo situaciju ekonomskog ratovanja protiv SAD-a, ostvarivši pritom dobru zaradu.
Opadanje SAD-a
Unatoč onome što Trump možda tvrdi, njegov debakl u Iranu je u samo nekoliko tjedana postao najveća vanjskopolitička pogreška u živoj povijesti. Pozicija koju su SAD izgradile diljem Bliskog istoka desetljećima ranije – s vojnim bazama diljem Zaljeva koje su navodno štitile ključnu infrastrukturu vitalnu za svjetsko gospodarstvo – pokazala se neadekvatnom za iranski arsenal projektila.
Kao takva, SAD je razotkrivena. Američki saveznici u Zaljevu – koji se u potpunosti oslanjaju na Ameriku za svoju obranu – bili su prepušteni sami sebi dok su se SAD usredotočile na zaštitu Izraela i vlastitih baza. Shvativši to, mnoge zaljevske države čak su poticale Trumpa da nastavi rat u nadi da će završiti posao i ukloniti Iran kao prijetnju svojim interesima. Ali s primirjem, njihove su nade do sada uništene.
Unutar same Trumpove administracije, daleko je od slaganja da je približavanje Iranu put naprijed. Valja napomenuti da je Steve Witkoff, Trumpov izvanredni pregovarač, „vrlo ljut“, nazivajući plan od 10 točaka „bijedom, katastrofom“, prema izvješćima. Sada će s J. D. Vanceom otići u Islamabad.
Trumpova metoda pokušaja probijanja vanjske politike brzim dogovorima i „kirurškim“ vojnim operacijama nailazi na objektivna ograničenja američke moći diljem svijeta. Prebacujući se s jedne pozicije na drugu, ponaša se kao bik u trgovini porculanom, destabilizirajući pritom američko i svjetsko gospodarstvo.
Hoće li se primirje doista održati i dovesti do neke vrste dugotrajnijeg dogovora u nadolazećim tjednima, pokazat će samo vrijeme. Nesumnjivo još uvijek postoji mogućnost još jednog zaokreta od 180 stupnjeva.
Veliki pad
Iranski rat već je imao dubok utjecaj na svijest u SAD-u. Iran sada može prisvojiti barem privremenu pobjedu, što dovodi do neizbježnog pitanja čak i od najodanijih Trumpovih pristaša: što se svim tim trebalo postići?
U taboru MAGA-e, iranski rat izazvao je žestoku reakciju, veću od reakcije na bilo koju Trumpovu prethodnu politiku, uključujući otmicu Nicolása Madura. Istaknuti utjecajni ljudi MAGA-e poput Candace Owens, Joea Rogana i Tuckera Carlsona javno su se okrenuli protiv Trumpa zbog njegove umiješanosti u rat. Alex Jones jučer je rekao da „Trump doslovno zvuči kao poremećeni superzlikovac iz Marvelovog filma. ZA OVO NISMO GLASALI!!“ Theo Von, koji je ugostio Trumpa u svom podcastu tijekom izbora 2024. sada SAD i Izrael naziva pravim teroristima u ratu protiv Irana.
U međuvremenu, Trumpova ocjena odobravanja najniža je od njegove inauguracije. Podrška ratu također je bila dosljedno niska, s preko 60% neodobravanja, dok 69% Amerikanaca kaže da su im rastuće cijene plina najveća briga. Što se tiče Izraela, 57% mladih republikanaca – skupine koja je prije samo nekoliko godina bila pouzdano pro-izraelska – sada ima nepovoljno mišljenje o toj zemlji.
Značaj ovoga ne treba podcijeniti. Kao što smo istaknuli prije nego što se Trump vratio na vlast, njegovu društvenu bazu čine kontradiktorni elementi. Dio radničke klase koji je glasao za Trumpa nije to učinio zato što je želio pokrenuti nove ratove na Bliskom istoku, već zato što je Trump obećao kraj stranih ratova i istovremeno poboljšanje života običnih Amerikanaca.
Rat u Iranu pokazao se kao ogromna pogreška. Bez obzira na to hoće li se primirje održati ili ne, 38 dana neselektivnog bombardiranja imalo je ogromnu cijenu za američki kapitalizam i njegov režim – mnogima sada poznat kao ratnohuškačka ‘Epsteinova klasa’ – kojima opće stanovništvo sve više ne vjeruje, pa čak i mrzi.
Kao što je Lenjin istaknuo, imperijalistički rat pojačava sve kontradikcije – poraz još više. Radnici i mladi će izvući važne zaključke iz ovih događaja, videći primirje onakvim kakvo ono stvarno jest. Sve će više tražiti revolucionarni put ne na temelju teorijskog razmišljanja, već proživljavajući gorko iskustvo propadanja SAD-a i slijepe ulice trumpizma.
Životni standard ozbiljno je pogođen u Sjedinjenim Državama, a u nadolazećem razdoblju Trump neće biti viđen kao čovjek koji je riješio probleme radnih ljudi, već kao čovjek koji ih je pogoršao. Svi njegovi bučni govori, sva njegova bombastična hvalisavost, bit će viđeni onakvima kakvi zaista jesu: tirada predsjednika koji nema odgovore na stvarne probleme. Umjesto predsjednika koji Ameriku ponovno čini velikom, on će biti viđen kao onaj koji je vladao daljnjim strmim padom uticaja Sjedinjenih Država.
Kriza na Bliskom istoku sve je to vrlo jasno dovela na površinu i to ima dubok utjecaj na svijest milijuna. I kako se koalicija snaga koja je dovela Trumpa na vlast raspada po klasnim linijama, otvara se perspektiva intenzivne klasne borbe u nadolazećem razdoblju.
Tekst je objavljen 08. travnja 2026.
